петок, февруари 20, 2004

Ne izdrza srce junacko...

....i reshi da napisi post. Gledam deka ne sum izdrzala nitu eden mesec, ama shto da se pravi koga vremeto ne e soncevo, ircot e dosaden a vinoto skapo. Prethodnata recenica e stavena radi nekoj vid na ukras, ne ja tretirajte premnogu seriozno. Obozavam da redam zborovi, megju drugoto i zatoa imam blog.

Tuku da se pofalam jas deka vo vesnik ke me ima
...dodusha ne znam koga i kako, ama koga ke doznam ke vi kazam. Nishto posebno, nekolku reda i opis na mojata dejnost bez emocii i subjektivizam, odnosno neshto, shto e moja domena i koga ne go gledam kaj drugi, ostanuvam bez zborovi i zelba da gi pronajdam istite.
Dolgi recenici dzanam tvorime, vreme e da privrsime.

Nema da opisam slucka od zivotot, procitana kniga ili izgledan film bidejki site vie imate slucki, knigi za citanje i filmovi za gledanje. Ke redam samo zborovi koi neraspolozeni lugje shto slucajno ke naletaat ovde ke morat barem povrshno da gi analiziraat, ili pak, da im manat eden skan ili skimming, seedno.

Mnogu mi se bendisa edna misla na eden prokletnik Salman Rushdie koj na krajot od eden svoj esej za eden drug prokletnik veli vaka:
(nema da preveduvam oti me mrzi)

"And while there is life, there must be analysis, struggle, persuasion, argument, polemic, rethinking, and all the other longish words that add up to one very short word: hope"

(ovaj citat doagja od zbirkata na kratki esei imaginary homelands , toplo ja preporacuvam)

p.s. Makedonskiot zbor "nadez" bega za edna bukva, no ne go izbegnuva znacenjeto.

Нема коментари: